Mladi prodavac me je uvukao u magacin i pokazao mi šta je prava roba
Svi u selu znaju moju svekrvu – ta sve vidi i sve čuje. Zato sam uvek glumila smernu snajku. Tog jutra me je poslala na pijacu kod Marka, momka koji drži najbolji sir i kajmak. Marko je mlad, puca od snage, a košulja mu je uvek otkopčana taman toliko da mu se vidi znojav grudni koš. „Domaćice, uđi unutra, imam nešto specijalno za tebe, tek stiglo iz planine“, šapnuo mi je dok je vaga još uvek radila.
Greh među gajbama
Čim smo ušli u onaj mračni magacin iza tezge, gde miriše na sir i sveže voće, dočepao me se onako besno. Prislonio me je uz drvene gajbe, a ja sam se uhvatila za njegovu čvrstu nadlakticu da ne padnem. Punio me je onako sirovo, duboko i snažno, dok je napolju brujala pijaca i narod se cenkao za dinar. Grizla sam usnu da me niko ne čuje, dok je on svršavao u mene kao da mi je poslednji put u životu. Kad sam izašla, popravila sam maramu i uzela sir, a noge su mi klecale celim putem do kuće. Svekrva je probala sir i rekla: „Baš je dobar, snajka“. Nije ni slutila da je taj sir bio najskuplji koji sam ikad „platila“.