Čiča je gledao u moje noge, a onda je skrenuo sa puta
Bilo je podne, sunce je pržilo, a ja sam stajala na stanici u onom teksas šortsu što se useca u meso. Čim je onaj crni džip stao, znala sam da nije stao zbog prevoza. Za volanom je sedeo čovek u pedesetim, proćelav, ali sa onim drskim pogledom koji ti odmah kaže šta mu je u glavi. „Ulazi, mala, spržiće te sunce“, rekao je, a oči mu nisu silazile sa mojih butina.
Čim sam sela, šorts se povukao još više, otkrivajući skoro sve. Osetila sam kako me guta pogledom dok je menjao brzine, a ruka mu je „slučajno“ svaki put okrznula moju kožu.
„Platićeš mi vožnju na poseban način“
Nismo stigli ni do prve raskrsnice, a on je skrenuo na onaj stari kolski put koji vodi u šumarak. Ugasio je motor, a u autu je odjednom postalo tiše od groba. „Znaš ti dobro zašto si ušla baš u moj auto u tom šortsu“, prohriptao je i dočepao me se onim svojim teškim, staračkim rukama.
Prislonio me je uz prozor koji je već počeo da magli. Nije bilo milosti – punio me je sirovo, duboko i besno, dok je onaj njegov miris starog parfema i duvana ispunjavao kabinu. Grizla sam donju usnu da ne vrisnem dok je on svršavao u mene uz težak jecaj, stežući me za kukove tako da su mi ostale modrice. Izbacio me je par kilometara dalje, ostavivši mi novčanicu u krilu. Popravila sam šorts, obrisala suze i nastavila dalje, svesna da ću sutra opet stajati na istom mestu.