Muž je otišao u treću smenu, a ja sam završila na kuhinjskom stolu sa čovekom preko puta
Bilo je skoro ponoć, a prolećna noć je bila previše tiha. Moj muž je tek otišao na posao, a ja sam u tankoj spavaćici, onoj što se providi na mesečini, izašla na terasu da udahnem vazduh. Videla sam njega, komšiju Marka, kako puši na svom prozoru. Samo mi je klimnuo glavom i posle pet minuta začula sam kucanje na vratima. „Komšinice, nestalo mi kafe, a znam da si budna“, rekao je onim svojim hrapavim glasom čim sam otvorila.
Nije mu trebala kafa. Čim je ušao u kuhinju, vazduh je počeo da varniči. Uhvatio me je za struk dok sam mu sipala šećer, a spavaćica je skliznula sa ramena kao da se sama otkopčala. „Znao sam da ispod ovoga ne nosiš ništa“, šapnuo je, prislanjajući me uz vrelu sudoperu.
Posao koji muž nikad ne sazna
Dočepao me se na onom kuhinjskom stolu gde svako jutro doručkujem sa mužem. Ta strast je bila divlja, zabranjena i neopisivo slatka. Punio me je onako besno i duboko, dok je escajg zvečao pod mojim leđima, a ja sam grizla krpu da komšije ne čuju moje krike. Svršio je u mene uz težak, muški uzdah, ostavljajući me potpuno slomljenu na onim stolicama. Izašao je pre svitanja, a ja sam oprala sto i skuvala kafu mužu kad se vratio, svesna da mi je komšija postao najdraži „porok“ u zgradi.